Monday, December 24, 2012

Posted by Little Sukie Posted on Monday, December 24, 2012 | 19 comments

Kako Vrijeme Prolazi

***
Danas sam malo bila u gradu i vidim tako u parku sjede dvije bakice.Jedna je onako tamnoputa punačka gospođa u pelerini,a druga više svjetlije puti i nježnije konstrukcije.Obje su sigurno u svoje vrijeme bile prave ljepotice,a po držanju rekla bih i prave dame.Prva punačka me podsjetila na moju nastavnicu  iz osnovne škole koju su zvali Ruskinja (zvala se Olga Mikhailov).Što se tiče druge...pa voljela bih se jednog dana probuditi i vidjeti  taj isti mili izraz u svom ogledalu.Voljela bih imati njen blagi osmijeh,lice kojem čovjek nikad ne bi dao toliko godina,gracioznost koja je izbijala iz svakog njenog pokreta i jednostavno ono nešto što bi u ljudima izazivalo nježnost i pozitivne misli.Svakavih baba na ovom svijetu ima i onih loših,i onih gorih ,ali ove dvije su mi bile nekako posebne.U mojoj mašti ona svjetloputa bi bila savršena francuska plemkinja,dok bi se punačka gospođa odlično snašla u ulozi grofice iz nekog ruskog klasik.Prvu bi zvala Birgitte a drugu....pa kako drugo nego Olga.

Dok sam čekala svoju BFF-icu naravno da sam načula i dijelove njihovog razgovora,Shvatila sam da se znaju iz školskih klupa i da Olga živi u Beogradu a Birgitte se vratila iz inostranstva na sahranu nekog njihovog zajedničkog poznanika.Taj poznanik je obadvjema slao ista ljubavna pisma kad su bile cure i ne sluteći da se njih dvije ne samo poznaju nego i žive zajedno.Obje su se slatko smijala dok su se prisjećale tih dogodovština iz mladosti.I meni je bilo smiješno pa sam se cerila kipu Tvrtka preko puta.Poželjela sam da jednog dana i ja imam slične uspomene i da ih sa istim žarom podijelim sa nekim.Kada je Olga u jednom trenutku izjavila da je cijelog života bila dovoljna sama sebi,pomislila sam da se nikada nije udala.Pomenula je brata i njegovog sina i nikog više.Nije se činila previše opterećena činjenicom da je sama,kao da se pomirila sa tim.Birgitte je spremno konstatovala da je njena odluka bila prava i da je tako moralo biti.
Moja BFF se pojavila odnekud a ja sam po prvi put poželjela da je zakasnila barem još koju minutu.Živo me zanimalo šta je bilo dalje.Iskreno nema naviku a ni želju da prisluškujem tuđe razgovore ali eto našla sam se slučajno tu,one se nisu baš potrudile da budu tihe i tako je ispalo.Mislim da sam samim mojim prisustovom tom razgovoru stvorila uspomenu o dvije dame sa famoznim pismima i jednom prohladnom zimskom danu u jednom uspavanom gradu.


Tada se opet javila ona moja čudna želja da jednostavno preskočim jedno četrdreset godina svog života:sve probleme,sve emocije koje uzdrmaju jedno ljudsko biće u okviru njegova postojanja,sve one stvari koje po nekoj šemi čovjek mora proći u životu:udaju,rođenje,smrt,sve izgubljene i dobivene bitke,sve uspjele i uzaludne pokušaje,sve koje dočekam i ispratim....i jednostavno  se stvorim u sutonu svog života kao neka stara dama sa velikom kolekcijom šešira,kućicom u cvijeću i bibliotekom sa kniigama od poda do plafona.I dalje bih slikala i uživala u jutarnjoj kafi.I dalje bih slušala KPOP i voljela Gospodara Prstenova istim žarom kao i danas.Vezala bih kosu u elegantnu punđu i nosila bih naočare sa zanimljivim okvirima.Uvijek bih rado dočekivala porodicu i prijatelje.Unucima i djeci iz komšiluka bih dijelila slatkiše bez nekog posebnog rauloga,baš onako kako je to radio moj djed.Voljela bih da me zdravlje služi dobro i da nikada ne postanem čangrizava baba koju svi mrze.Nepredvidiva i malo blesava da ali mrzovoljna nikako.Možda jednog dana sa svojom BFF-icom isto tako budem sjedila i prebirala po uspomenama kao Olga i Birgitte.Tada ću joj vjerovatno i ispričati što sam čula i kako sam ih doživjela.
Odo sad spavat a kad ustanem moram se suočiti sa stvarnim svijetom a moje maštarije i samo meni svojstvene želje stavit po strani,bar do nekog novog posta.

***

Dobila sam blogo nagradicu i zahvaljujem se od sveg srca na njoj.Nominujem sve koji me čitaju.Oni koji žele neka slobodno uzmu nagradicu i neka je proslijede dalje.Trebali bi i napisati 7 stvari o sebi koje drugi ne znaju.Posto sam većinu stvari o sebi dosad napisala,evo nešto što sigurno nikom od vas nisam rekla:


1.Obožavam pitu od jabuka i mamine lepine.U lepinama nema ništa posebno osim tijesta i ulja.Sumnjam da mama ubaci neki tajni sastojak koji neće da mi otkrije :D Uglavnom vikend nije vikend ako ne pojedem bar jednu lepinu ili više njih.Sad imam običaj da kažem da je nešto dobro ko lepina (znači da je stvarno dobro).

2.Kada čitam knjigu svakom liku dajem lice i svaku prostoriju zamislim do najsitnijeg detalja.Nerijetko se dogodi da to što čitam pokušavam nacrtati.Vizualizacija mi pomaže da kreiram sopstvene likove i zaplete i izbjegnem one zamke koje jednu knjigu mogu učiniti dosadnom.

3.Kad sam sama kod kuće pustim sebi muziku i plešem ispred ogledala.Imam dosta video tutorijala za određene plesne pravce pa je to pokušavam iskopirati.Hem se ismijem sama sebi hem oraspoložim i roditelje kad onako iznenada banu u stan.

4.Pisala sam naslovne pjesme ne-pitajte-kojom-verzijom-španskog svih serija od Esmeralde pa sve do one sa tri brata što su se spetljali sa tri sestre,ne sjećam se više ni kako se zvala.Čitav jedan notes je pun mojih nerazgovjetnih riječi i slika glavnih glumaca.Danas ne gledam nijednu seriju i uspješno zaobilazim Sulejmana u širokom luku :D

5.Direktno se sudarim sa svakim komadom namještaja u svojoj kući najmanje tri puta na dan,....ne znam kako,od onolike sobe,ja nabasam na šteku od 15 cm koja se činila metrima daleko od mene.Moje noge i ruke na sebi imaju zelenu,crvenu,žutu,plavu i svaki drugi mogući spektar boja osim one normalne boje kože

6.Kao mala htjela sam da budem kuharica.Imala sam odličan set sudića i veliku kuhinju i sjećam se da sam iskružila slike hrane iz dva velika kuhara kobajagi da ih serviram gostima.Pogodite šta mi se desilo poslije!

7.Ne bih voljela predavati djeci u školi,ali zato volim prevođenje.Shvatila sam da se osjećam ispunjeno kada nekom prevodim neki dokumenat bez obzira na koju oblast se odnosi.Mislim da mi taj posao,iako je zahtjevan,ne bi nikada dosadio.Spojila bih ugodno (ljubav prema knjigama) sa korisnim (dobra zarada).

P.S Prijateljica od prijateljičine prijateljice,inače veliki fan Audrey Hepburn,mi je naručila set njenih portreta 
(jedan gotov) za njenu uber-cool ljubičasto-bijelu sobu....






Sretan Božić svim prijateljima koji ga slave.Neka ga provedu u zdravlju i veselju 
sa porodicom i prijateljima!

Sunday, December 16, 2012

Posted by Little Sukie Posted on Sunday, December 16, 2012 | 8 comments

Jadi Mladog Vertera

***

Dopisivala sam se sinoć malo sa svojom rodicom koja ne živi u BIH.Od svih rodica ona mi je nekako najbliža i najdraža,valjda zato što mi je dala ime kad sam se rodila i što je sa svojih nepunih pet godina mene i rukama i nogama otimala od odraslih koji su bili opčinjeni sa mojom bebočanstvenošću.I tako u priči  dotakli smo se svega i prošlosti i sadašnjosti i budućnosti i u sva tri vremena pomenuto je njegovo ime.Sada je on oženjen čovjek sa dvoje djece a nekada je njoj bio sve.Sedam godina je trajala njihova priča sa manjim i većim prekidima.Bio joj je prvi u svemu,prvi prijatelj,prva i prava ljubav,prva tuga,prva mržnja,prva potreba i kako mi se čini bio bi joj i prava sudbina da se svi redom nisu miješali u tu vezu.Bilo je tu svega od hodža do popova,kojekavih što salijevaju stravu i prave zapise,i šta sve još ne,bojim se i naslutiti.I eto,na kraju je puklo.Čini mi se da sam mnogo o ljubavi i patnji naučila baš od nje.A može bit da opet i nisam ništa naučila.Možda se o ljubavi i ne može ništa naučiti jer je svaka drugačija na svoj način,i svaka je nesretna na svoj način.Nemam ja nekog  bogzna iskustva u tom polju a i da imam ne bi previše pametovala o tome jer onome ko je zaljubjlen pokušat objasniti neke stvari je isto što i lupati glavom od zid.Tebe zaboli glava a zid ostao na istom mjestu.Te zaljubljene duše ne vide dalje od nosa pa su pokušaji da riješiš  probleme srca glavom beskorisni.


***

Kad sam završila taj razgovor sa njom zapitam se pobogu šta je ovim muškarcima.Pa zašto se od toliko pametnih i lijepih cure okreću za onima koje ne vrijede ni ko ono crno pod noktom?Zašto pobogu one najgore dobiju najbolji kolač a one koje zaista zaslužuju da budu sretne pljesnjivi hljeb?Dobro neki muskarci itekako zasluže ono što dobiju a neki se ni krivi ni dužni pravo zajebu.Znam jednog zlatnog momka koji je oženio oštrokondžu.Imao je on i ljepših i finijih od nje ali u konačnici izgleda je bolje umjeti nego imati.Znala se umililit i to je to.Tek je kasnije pokazala pravo lice.Život mu je srednja žalost a neće da se razvede zbog djeteta.Ko je znao da ce tako ispasti na kraju?
Uglavnom skontala sam da ja,najmlađa od starije generacije a najstarija od mlađe,prođo po  nekom baksuzluku kroz  sve ljubavne jade svojih velikih rođaka i drugi pubertet ovih malih.Na sve strane kuknjava,tostesteron i  podivljali hormoni.Žao mi je svih al im nemogu bogzna kako pomoći.Da znam lijek olakšala bi muke i njima i sebi.Oni pate od viška ljubavi a ja patim od manjka.Dok se oni suočavaju sa ljudima od krvi i mesa ja ljubujem sa imaginarnim likovima.Nenormalno je zamorno prenijeti nečiju ljubav na papir i još smislit i dialog.Tako da mi svi ti ljubavni jadi mladih Vertera služe kao inspiracija.....




Nemojte me pogrešno shvatiti.Ja bi najviše voljela da su svi sretni i zadovoljni i da nikada ne osjete nijednu poteškoću u životu ali tu privilegiju,nažalost, imaju samo djeca.
Tako to i ide.Što si stariji imaš i više problema.A svakom se njegov problem čini najvećim.Tek kad vidimo da neko ima gorih problema od nas budemo nakratko sretni što smo eto zdravi i tješimo se da za sve ima rješenje.Kad taj trenutak prođe ponovo čupamo kosu zbog tog istog problema i opet nam je on veći od bilo čega drugog na ovom svijetu.Takav ti je žvot.Takvi smo mi ljudi.

***

I tako  moja rodica živi u milionskoj metropoli svoj samački žvot i gotovo svakog dana ponovo sreće tog svog nesuđenog sretno oženjenog bivšeg jer živi u komšiluku.Uvijek se pitam kako li se ona osjeća u tim trenutcima.Da li ikada pomisli da bi sada ona bila njegova supruga i majka njegove djece samo da se oglušila na negodovanja okoline i slijedila svoje srce.Da li bi bila sretnija da je otišla sa njim?Sada je okružena tolikim ljudima ali nikad nije bila usamljenija.Na porodičnim okupljanjima je često zezaju kako je ona sljedeća na redu za udaju.Posle nje ima još dvoje i ja,kao šlag na tortu.Nekako su se svi rođaci i rodice ženile po starini,pa čak ni sudbina nije uspjela da naruši taj redoslijed.Ne kontaju starci da joj samo trljaju so na ranu.Ne sjećaju se da su oni i odgovorni za tu istu ranu.Ako su to radili za njeno dobro onda ne mogu ni zamislit šta oni smatraju pod lošim.Imala je ona veza i vezica poslije tog lika ali nijedna nije trajala dugo.Trebala se i udati,ali je odustala kad su pripreme već bile u toku.Najveća je greška kad sve buduće porediš sa bivšim.Ona je shvatila svoju grešku i  bolje što jeste.Nesuđeni mladoženja je bio fin dečko,kao onaj zlatni sa početka priče.Da su se uzeli ona bi se pretvorila u oštrokondžu iz te iste priče i od njihovog braka ne bi bilo hajra.Na kraju se moja rodica vratila u svoju metropolu,a on je ostao u ovom našem predgrađu.Čula sam da se i on oženio i da mu je pravo fino.Svako nađe svoju sreću samo moja rodica ostade bez svoje.
Voljela bih reći da tamo negdje za svakog od nas postoji neko poseban,naša srodna dusa ali jednostavno ne mogu.Nisam više sigurna u to.Možda smo već izgubili tu drugu polovinu a da je nismo ni upoznali?Možda nam je ona tako blizu a da mi toga nismo svjesni?Onima koji su pronašli svoju srodnu dušu želim svu sreću ovog svijeta.Čuvajte tu ljubav svim snagama jer je ona danas tako dragocjena.Ne dopustite drugima da vam pomute sreću i ne vjerujte svakavim pričama.Uživajte dok traje i tko zna možda baš jednog dana na ovoj istoj blogosferi budem gledala slike divnih mladenki i najsretnijeg dana u njihovom život.
Ostajte mi dobro i zdravo :D 




Sunday, December 9, 2012

Posted by Little Sukie Posted on Sunday, December 09, 2012 | 20 comments

...and that's who I am

Bitchy virus se proširio Blogohemisferom.Broj veselih pacijenata raste svaki dan.
Jedini lijek je da odete  na ovu stranicu,izaberete gifove koji vas najbolje  opisuju i postirate ih na svom blogu ako to već niste uradili :D


Einstein je rekao da je mašta važnija od znanja,a on je bio pravo pametan čiko...





onako kako to rade Looney Tunes....













...and kdrama and kboys :D










kad skontam što imam averziju prema djeci i braku reći ću vam....


jer tamo imam vilu sa bazenom,super stajliš krpice i filmske zvijezde za susjede...



...dobrice idu u raj al je ekipa u paklu...
















...i to sam ja